Ako izvozite proizvode od gvožđa i čelika, aluminijum, cement, đubriva, vodonik ili električnu enerigju u EU verovatno ste već upoznati sa CBAM regulativom i dugoročnih implikacija koje ovaj novi sistem može imati na vaše poslovanje. Iako direktan trošak CBAM sertifikata trpi uvoznik u EU, očekivano je da će se taj trošak prenositi na cene proizvoda u lancu dobavljača. Jedno je jasno, obaveza izveštavanja je odavno tu, a naredni korak je pravilno, pravovremeno, i proverljivo izveštavanje koje se već sada tretira kao i druga carinska dokumentacija.
Osnova svega je tačan obračun ugljeničnog otiska u tCO2 po toni proizvoda, kao i pravilno pripremljena dokumentacija koja prati obračun, odnosno plan praćenja podataka i metodologija obračuna, godišnji izveštaj sa obračunom i sva druga potporna dokumentacija. Osnova tih dokumenata je kvalitet podataka koji ulaze u sam proces obračuna. Ovaj blog post bavi se upravo konkrenim pitanjem: koje podatke vaša kompanija mora da prikuplja, procesuira, čuva, sa njima izveštava i pripremi za predstojeću verifikaciju.

Zašto su ključni podaci, a ne samo finalni izveštaji

Jedna od najčešćih grešaka koju primećujemo kod kompanija koje se prvi put susreću sa CBAM-om jeste ubeđenost da je izveštavanje administrativna formalnost odnosno da je dovoljno popuniti obrazac i poslati ga. Ipak, sa početkom definitivne faze 1. januara ove godine, stvarnost je potpuno drugačija.
Obračun i pripremljena dokumentacija koju akreditovani verifikator pregleda nisu dokumenti koji se pišu za jedan dan. Oni su rezultat sistematskog prikupljanja, validacije i dokumentovanja podataka tokom cele poslovne godine. Verifikator ne proverava samo krajnji rezultat već proverava i tok podataka, izvore, internu kontrolu i konzistentnost.
Ključna implikacija: Kompanija koja tek sada kreće sa prikupljanjem podataka već uveliko kasni. Podaci se moraju prikupljati kontinuirano, a neverifikovani izveštaj podrazumeva daleko veće CBAM troškove, tržišnu nestabilnost i nepoverenje kod kupaca iz EU.

Četiri kategorije podataka koje su vam uvek potrebne

1. Podaci o aktivnostima – šta i koliko proizvodite

Svaki obračun emisija počinje od jasnog razumevanja obima i vrste proizvodnje. Ovo nije samo statistika za interni izveštaj već je osnova za izračunavanje specifičnih direktnih ugrađenih emisija (engl. specific embedded emissions, tCO2/t) po toni finalnog proizvoda.
Osnovni podaci koje morate pratiti:

  • Obuhvaćenost proizvoda CBAM regulativom kroz tarifne oznake (CN kodove)
  • Ukupna količina obuhvaćenih proizvoda izvezenih u EU u toku jedne godine
  • Obuhvaćenost relevantnih prekursora (sirovina) CBAM regulativom i količina njihovog uvoza, iz kojih zemalja itd.

2. Podaci o potrošnji goriva i električne energije

Direktne emisije nastaju tokom procesa sagorevanja goriva u procesu proizvodnje. Indirektne emisije su emisije nastale potrošnjom električne energije u proizvodnji, ali nije svaki proizvod i/ili industrija u obavezi da izveštava o indirektnim emisijama, na šta je potrebno obratiti pažnju.
Vaša kompanija mora imati jasnu evidenciju o:

  • Vrsti i količini goriva koje se koristi u procesu (prirodni gas, ugalj, lož ulje, koks...)
  • Toplotnoj vrednosti (NCV) svakog goriva – standardnoj ili mernoj
  • Emisionim faktorima za svako gorivo, propisanim ili standardnim vrednostima iz CBAM Uredbe
  • Ukupnoj potrošnji električne energije sa jasnom raspodelom između proizvodnih procesa
  • Izvoru električne energije – sa mreže ili sopstvena proizvodnja, što direktno utiče na obračun indirektnih emisija

Napomena o indirektnim emisijama: Za obračun indirektnih emisija od električne energije, srpske kompanije kao polaznu opciju moraju koristiti nacionalni emisioni faktor za mrežnu struju (grid emission factor) koji objavljuje CBAM na osnovu IEA (International Energy Agency) podataka. Situacija prilikom izvoza električne energije je drugačija, što će biti tema nekog od narednih blog postova.

3. Podaci o sirovinama i prekursorima

Obuhvaćeni CBAM proizvodi često nastaju od input materijala koji sami nose određeni ugljenični otisak. Ovi materijali se u CBAM terminologiji nazivaju relevantni prekursori (relevant precursors).
Na primer, čelična cev u sebi nosi emisije nastale u proizvodnji sirovog čelika. Cement nosi emisije iz pečenja klinkera. U skladu sa tim, neophodni podaci uključuju:

  • Vrstu i poreklo svih relevantnih prekursora koji ulaze u finalnu robu
  • Količinu svakog prekursora u tonama po jedinici finalnog proizvoda
  • Ugljenični otisak prekursora – idealno izmereni, a u nedostatku merenih vrednosti, standardne default vrednosti iz CBAM Uredbe
  • Dokumentaciju o poreklu prekursora (zemlja porekla, dobavljač, način nabavke)
  • Za uvozne prekursore: uvozna dokumentacija i eventualni dokazi o plaćenoj ugljičnoj ceni u zemlji porekla

Ovaj segment je naročito zahtevan za kompanije koje nabavljaju sirovine od dobavljača van EU, recimo iz Kine, Turske ili Rusije jer je prikupljanje pouzdanih podataka o ugljeničnom otisku od tih dobavljača često pravi izazov. 
Ključna implikacija: Veš verifikovan izveštaj o CBAM obračunu i monitoringu je samo jedan u lancu dokumentacije. Često, najveći deo ugljeničnog otiska se „uvozi“ u Srbiju prilikom kupovine nekog od relevantnih prekursora. Kako bi krajnji uticaj CBAM-a bio što povoljniji, potrebni su i verifikovani izveštaji vaših dobavljača što čitav proces čini još komplikovanijim.

4. Podaci za obračun domaće ugljične cene

Ako zemlja iz koje se vrši izvoz ima sopstveni sistem oporezivanja emisija kao što Srbija trenutno uvodi svoj sistem – deo CBAM tereta može biti kompenzovan. Međutim, ova kompenzacija nije automatska. Mora se jasno dokumentovati. 
Pravila još nisu jasno postavljena i očekuje se da će do kraja 2026. godine ovaj deo CBAM biti jasniji, ali je sigurno da će za pravilnu pirmenu odbitka, vaša kompanija mora pripremiti:

  • Dokaz o uplaćenoj ugljičnoj taksi ili kupovini emisione dozvole u Srbiji
  • Vezu između plaćene cene i konkretne količine emisija koja se odbija
  • Dokumentaciju usklađenu sa zahtevima EU verifikatora – ne samo domaću poresku potvrdu

Važna napomena: Srpski sistem oporezivanja ugljenika je još uvek u razvoju. Definisana je cena od 4 EUR/tCO2 što je tek manji deo ukupnog CBAM troška, ali se može pokazati kao značajan benefit kod EU kupaca prilikom analize svojih troškovnih opterećenja CBAM regulativom. Jasno je da će kompanije koje budu na vreme uspostavile praćenje ovih plaćanja imaće mogućnost da smanje CBAM trošak za svog EU uvoznika. Kompanije koje to propuste plaćaće pun iznos.

Najčešće greške u prikupljanju podataka

„Nemamo merno-tehničku osnovu za precizne podatke"

Monitoring Plan mora da definiše i dokumentuje metodu merenja za svaki tok podataka. Ako ne postoji direktno merenje npr. recimo, ne postoji merač gasa po procesu već samo ukupni račun za ceo pogon – Uredba predviđa alternativne metode kalkulacije, ali one moraju biti eksplicitno dokumentovane i obrazložene. Nije dovoljno reći „procenili smo". Svaki nedostatak mora biti jasno objašnjen i predstavljen verifikatoru.

„Naš dobavljač nema ugljenični otisak svog proizvoda"

Ovo je česta situacija, naročito kod uvoznih sirovina. Rešenje nije ignorisanje problema, rešenje je primena default vrednosti na način koji je propisan Uredbom, uz jasnu dokumentaciju zašto su default vrednosti korišćene. Verifikator to prihvata, a neobjašnjenu prazninu u podacima ne. I pored defaultnih vrednosti kao mogućnosti, ključ smanjenja negativnih implikacija su obračunske vrednosti pa je svaki napor u tom pravcu sa dobavljačima finansijski opravdan.

„Mi to pratimo u Excelu, dovoljno je"

Excel nije problem sam po sebi, problem je odsustvo auditabilnosti, upravljanja verzijama i internih kontrolnih mehanizama. Monitoring Plan zahteva opis interne procedure za validaciju podataka. Ako promena u jednoj ćeliji tabele može promeniti finalni rezultat bez ikakve interne kontrole, to je rizik koji verifikator može označiti kao materijalni nedostatak. Finalni obračun je jedno, dokazati da je potrošeno 134,74 m3 prirodnog gasa za 67t finalnog proizvoda sa računima, merenjima i drugim podacima.

„Jednom godišnje ćemo sakupiti sve podatke"

Godišnje prikupljanje retroaktivnih podataka gotovo uvek rezultira prazninama, nekonzistentnostima i podacima koji se ne mogu verifikovati. Monitoring Plan koji prolazi verifikaciju zahteva kontinuirano prikupljanje sa jasno definisanom učestalošću za svaki tok podataka.

Šta verifikator zapravo proverava?

Akreditovani verifikator koji će tokom 2026. i 2027. godine posećivati srpske izvoznike neće samo pregledati konačni izveštaj. Proces verifikacije obuhvata:

  • Pregled CBAM Monitoring Plana – da li je potpun, konzistentan i usklađen sa Uredbom
  • Proveru toka podataka – od mernog instrumenta do finalnog broja u izveštaju
  • Uvid u interne procedure – kako kompanija interno validira podatke pre izveštavanja
  • Razgovor sa zaposlenima – koji su odgovorni za CBAM proces
  • Fizičku posetu pogonu – radi uvida u proces i verifikacije opisane metodologije

Kompanija koja nema sistemski pristup prikupljanju podataka neće moći ni da objasni ni da dokumentuje tok tih podataka bez obzira koliko je finalni broj „tačan".

Kako krenuti?

Dobar početak nije čekanje na verifikatora. Osnovna pitanja koja svaka kompanija treba da sebi postavi su:

  • Da li znam tačno koje CN kodove izvozim u EU i koje su godišnje količine?
  • Da li imam pouzdane podatke o potrošnji svakog goriva i električne energije po procesu?
  • Da li moji dobavljači mogu da mi dostave podatke o ugljeničnom otisku sirovina?
  • Da li imam internu proceduru za prikupljanje, validaciju i čuvanje ovih podataka?
  • Da li imam nekoga u kompaniji ko razume šta CBAM Monitoring Plan zahteva?

Ako je odgovor na više od dva pitanja „ne" ili „ne znam" – vreme je da se ozbiljno pozabavite pripremom. Verifikatori kucaju na vrata. Pitanje je samo da li ćete ih dočekati spremni.