Šta je Integrisano sprečavanje i kontrola zagađenja IPPC?
 

Integrisano sprečavanje i kontrola zagađenja (IPPC) je sistem koji se koristi za sprečavanje i kontrolu zagađenja životne sredine od strane industrijskih aktivnosti. Ovaj sistem se zasniva na principu da se zagađenje treba sprečavati ili smanjivati na što nižem nivou, što je moguće, kroz integrisani pristup koji uključuje preventivne mere i kontrolne tehnike.

IPPC dozvola se odnosi na sve industrijske aktivnosti koje mogu uticati na životnu sredinu i zdravlje ljudi, uključujući proizvodnju, preradu i obradu materijala, poljoprivredu, ribarstvo i turizam. Ovaj sistem se odnosi i na one industrijske aktivnosti koje mogu dovesti do emisije štetnih materija u vazduh, vodu ili zemljište.

IPPC se sprovodi na nacionalnom nivou i podrazumeva da se industrijske aktivnosti prate i kontrolišu od strane nadležnih organa, kako bi se osiguralo da ne dovode do zagađenja životne sredine ili utiču na zdravlje ljudi. U skladu sa IPPC dozvolom, industrijske aktivnosti moraju da se prilagode odgovarajućim propisima i pravilima o zaštiti životne sredine, uključujući određene standarde i granice emisije štetnih materija.

IPPC se sprovodi kroz određene preventivne mere i kontrolne tehnike, uključujući:

  •     Izbor tehnologije koja smanjuje emisiju štetnih materija i utiče na smanjenje zagađenja;
  •     Korišćenje reciklabilnih materijala i smanjenje otpada na mestu nastanka;
  •     Korišćenje obnovljivih izvora energije;
  •     Korišćenje tehnika za prečišćavanje i smanjenje emisija štetnih i opasnih materija;
  •     Redovno praćenje emisija štetnih i opasnih materija i sprovođenje odgovarajućih korektivnih mera u slučaju prekoračenja određenih granica.

 

IPPC je usvojen od strane Evropske unije kroz Direktivu o integrisanom sprečavanju i smanjenju zagađenja (IPPC Direktiva). Ova direktiva se odnosi na sve industrijske aktivnosti u EU i njene ciljeve su smanjenje zagađenja životne sredine i poboljšanje zdravlja ljudi kroz integrisani pristup sprečavanja i kontrole zagađenja.

IPPC Direktiva se sprovodi na nacionalnom nivou, a nadležne vlasti u svakoj državi članici EU su odgovorne za sprovođenje ovog sistema i za pridržavanje odgovarajućih propisa i pravila o zaštiti životne sredine. Industrijske aktivnosti u EU moraju da se prilagode IPPC Direktivi i da se pridržavaju odgovarajućih standarda i granica emisije štetnih materija u skladu sa ovom direktivom. Republika Srbija je ratifikovala pomenutu direktivu i donela ZAKON O INTEGRISANOM SPREČAVANJU I KONTROLI ZAGAĐIVANJA ŽIVOTNE SREDINE.

IPPC Direktiva se sprovodi kroz sistem dozvola za industrijske aktivnosti, u kojem se industrijskim aktivnostima izdaju dozvole za rad u skladu sa određenim propisima i pravilima o zaštiti životne sredine. Ove dozvole se obično izdaju za određeno vreme i podležu redovnoj proveri i eventualnoj obnovi.

U Srbiji, obaveza izrade Integrisanog plana sprečavanja i kontrole zagađenja (IPPC) se odnosi na privredne subjekte koji spadaju u određene kategorije industrijskih aktivnosti koje se smatraju potencijalno štetnim po životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Industrijski subjekti koji su dužni da izrade IPPC u Srbiji su:

  •     Industrijske aktivnosti koje se odnose na proizvodnju, preradu i obradu materijala, uključujući metalurgiju, hemijsku industriju, industrija celuloze i papira, poljoprivrednu industriju itd.
  •     Industrijske aktivnosti koje se odnose na proizvodnju energije, uključujući termoenergetska postrojenja, rafinerije mineralnih ulja i gasa, koksare i postrojenja za gasifikaciju uglja i proizvodnju
  •     tečnih goriva iz uglja.
  •     Industrijske aktivnosti koje se odnose na preradu i obradu hrane, uključujući mesnu industriju, mlečnu industriju itd.
  •     Industrijske aktivnosti koje se odnose na proizvodnju i preradu drveta i drugih biomasa, fabrike za preradu drveta itd.

Industrijski subjekti koji su dužni da izrade IPPC su dužni da podnesu zahtev za izradu ovog plana nadležnom Ministarstvu zaštite životne sredine Srbije, uz odgovarajuću dokumentaciju i informacije o svojim industrijskim aktivnostima i potencijalnom uticaju na životnu sredinu i zdravlje ljudi.

 

Primeri dobre prakse za smanjenje uticaja industrijske aktivnosti na životnu sredinu?
 

Postoji mnogo dobrih praksi koje se mogu primeniti u okviru Integrisanog plana sprečavanja i kontrole zagađenja (IPPC) i koje mogu pomoći u smanjenju uticaja industrijskih aktivnosti na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Neki od primera dobre prakse za IPPC dozvolu su:

  •     Izbor tehnologije koja smanjuje emisiju štetnih materija i utiče na smanjenje zagađenja: Industrijski subjekti mogu da biraju tehnologije koje smanjuju emisiju štetnih materija i utiču na smanjenje zagađenja, kao što su tehnologije sa niskim emisijama štetnih gasova i čestica, tehnologije za prečišćavanje otpadnih voda itd.
  •     Korišćenje reciklabilnih materijala i smanjenje otpada: Industrijski subjekti mogu da koriste reciklabilne materijale i da smanje količinu otpada koji se emituje u životnu sredinu, kroz procese reciklaže i prerade otpada.
  •     Korišćenje obnovljivih izvora energije: Industrijski subjekti mogu da koriste obnovljive izvore energije, poput solarnih panela, vetroelektrana i hidroelektrana, kako bi smanjili emisiju štetnih gasova u atmosferu.
  •     Korišćenje tehnika za prečišćavanje i smanjenje emisija štetnih materija: Industrijski subjekti mogu da koriste tehnike za prečišćavanje i filtriranje emisija štetnih materija, kako bi smanjili količinu štetnih materija koje se emituju u životnu sredinu.
  •     Redovno praćenje emisija štetnih materija i sprovođenje odgovarajućih korektivnih mera u slučaju prekoračenja određenih granica: Industrijski subjekti su dužni da redovno prate emisije štetnih materija i da sprovode odgovarajuće korektivne mere u slučaju da se prekorače određene granice emisije štetnih materija.