
Upravljanje otpadom je sprovođenje propisanih mera postupanja sa otpadom u okviru
sakupljanja, transporta, skladištenja, ponovnog iskorišćenja i odlaganja otpada, uključujući
i
nadzor nad tim aktivnostima i brigu o odlagalištima posle zatvaranja. Upravljanje otpadom se
vrši na
način kojim se obezbeđuje najmanji rizik po ugrožavanje zdravlja i života ljudi i životne
sredine
kontrolom i merama smanjenja: zagađenja vode, vazduha i zemljišta; opasnosti po biljni i
životinjski
svet; opasnosti od nastajanja udesa, požara ili eksplozije; negativnih uticaja na predele i
prirodna
dobra posebnih vrednosti i nivoa buke i neprijatnih mirisa.
U okviru planova upravljanja otpadom izdvajaju se:
U skladu sa zakonom, izradili bismo za Vas Plan upravljanja otpadom kroz:
U okviru planova upravljanja otpadom izdvajaju se:
- Lokalni planovi upravljanja otpadom za opštine
- Planovi upravljanja otpadom za postrojenja za koja se izdaje integrisana dozvola
- Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom
- Planovi upravljanja otpadom za preduzeća
-
sačini plan upravljanja otpadom i organizuje njegovo sprovođenje, ako godišnje
proizvodi više
od 100 tona neopasnog otpada ili više od 200 kilograma opasnog otpada.
U skladu sa zakonom, izradili bismo za Vas Plan upravljanja otpadom kroz:
- Analizu nacionalnog zakonodavstva i obaveze Vašeg privrednog društva proistekle iz njega;
- Pregled i opis procesa gde otpad nastaje i analizu tokova otpada;
- Način sakupljanja otpada i vođenje evidencije o otpadu;
- Mere koje treba preduzeti u cilju smanjenja proizvodnje otpada, posebno opasnog otpada;
- Mere zaštite od požara i eksplozija i mere zaštite životne sredine i zdravlja ljudi.

Cilj izrade Plana upravljanja životnom sredinom je da identifikuje potencijalne negativne
uticaje i
probleme upravljanja u toku izvođenja građevinskih radova, kao i neophodne mere ublažavanja
koje
Izvođač mora da primeni. Ključne komponente Plana upravljanja životnom sredinom su: Plan za
ublažavanje negativnih uticaja na životnu sredinu i Plan za praćenje uticaja na životnu
sredinu. EMP
analizira fazu sanacije i fazu eksploatacije, definiše mere koje su obaveza izvođača tokom
izvođenja
radova na sanaciji.

Na Konferenciji Ujedinjenih Nacija o životnoj sredini i razvoju koja je održana 1992. godine
u Rio
de Ženeiru usvojena je "Agenda 21" koja održava globalni konsenzus i visok stepen političke
saglasnosti o neodvojivosti razvoja i životne sredine i obraduje najznačajnije globalne
ekološke
probleme sa kojima se čovečanstvo suočava.
Lokalni ekološki akcioni plan donosi:
Lokalni ekološki akcioni plan donosi:
- poboljšanje razumevanja ekoloških problema na lokalnom nivou,
- rangiranje problema u odnosu na ljudsko zdravlje, eko - sisteme, kvalitet života uopšte,
- racionalno usmeravanje ograničenih sredstava na prioritetne probleme,
- uobličavanje LEAP-a koji u potpunosti uključuje tehnička, politička i upravljačka rešenja
- unapređenje saradnje unutar sektora i među-sektorski,
- doprinos stvaranju partnerskih odnosa na lokalnom nivou,
- unapređuje mogućnost učestvovanja gradjana u donošenju odluka koje se tiču životne sredine
- povećava nivo informisanosti i znanja o ekološkim problemima,
- donosi više stručnosti u kreiranju ekološke politike,
- pomaže procesu uspostavljanja prioriteta,
- otkriva nedovoljno istražena i ugrožena područja u oblasti životne sredine,
- povećava mogućnost lokalnih zajednica da se suoče sa ekološkim problemima,
- doprinose izgradnji konsenzusa o ekološkim prioritetima,
- ohrabruje ekonomski racionalno donošenje odluka,
- doprinosi očuvanju i poboljšanju ekoloških uslova.
- Planiranje i početak projekta,
- Prepoznavanje i rangiranje ekoloških problema sredine,
- Izrada programa ekoloških akcija,
- Sprovođenje programa ekoloških akcija i
- Praćenje i vrednovanje lokalnih programa ekoloških akcija.

Zakon o upravljanju otpadom (“Službeni glasnik RS“ broj 36/09, 88/10 i 14/16) uređuje
vrste i
klasifikaciju otpada, planira upravljanje otpadom, definiše subjekte upravljanja otpadom,
odgovornosti i obaveze u upravljanju otpadom, organizuje upravljanje otpadom, upravljanje
posebnim
tokovima otpada, definiše uslove i postupak izdavanja dozvola, definiše uslove za
prekogranično
kretanje otpada,definiše način izveštavanja o otpadu i baza podataka, način finansiranja
upravljanja
otpadom, nadzor, kao i druga pitanja od značaja za upravljanje otpadom.Članom 26. definisane
su
dužnosti i odgovornosti proizvođača (generatora) otpada, a Članom 27. odgovornosti vlasnika
otpada u
upravljanju otpadom.
Prema ovom zakonu, Operaterima sledeće obaveze u oblasti upravljanja otpadom: 1.Izradi Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom. U Članu 15. ovog Zakona navodi se da za postrojenja čija je delatnost upravljanje otpadom (skladištenje, tretman, odlaganje) i za koje se izdaje integrisana dozvola,umesto Plana upravljanja otpadom, priprema se i donosi Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom. Član 16. taksativno navodi sadržaj ovog dokumenta. Radni plan postrojenja se ažurira svake tri godine, kao i u slučaju bitnih izmena u radu postrojenja. Obaveze operatera postrojenja za tretman otpada definisane su Članom 29. Operater je između ostalog dužan da sačini Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom i obezbedi njegovo sprovođenje i ažuriranje, da izradi Plan zaštite od udesa, da pribavi dozvolu za tretman otpada i da poslove tretmana otpada obavlja u skladu sa dozvolom, kao i da odredi kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad u postrojenju za tretman otpada.
Prema ovom zakonu, Operaterima sledeće obaveze u oblasti upravljanja otpadom: 1.Izradi Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom. U Članu 15. ovog Zakona navodi se da za postrojenja čija je delatnost upravljanje otpadom (skladištenje, tretman, odlaganje) i za koje se izdaje integrisana dozvola,umesto Plana upravljanja otpadom, priprema se i donosi Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom. Član 16. taksativno navodi sadržaj ovog dokumenta. Radni plan postrojenja se ažurira svake tri godine, kao i u slučaju bitnih izmena u radu postrojenja. Obaveze operatera postrojenja za tretman otpada definisane su Članom 29. Operater je između ostalog dužan da sačini Radni plan postrojenja za upravljanje otpadom i obezbedi njegovo sprovođenje i ažuriranje, da izradi Plan zaštite od udesa, da pribavi dozvolu za tretman otpada i da poslove tretmana otpada obavlja u skladu sa dozvolom, kao i da odredi kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad u postrojenju za tretman otpada.